Evolucija je promjena u nasljednim osobinama živih bića kroz generacije. Kroz nekoliko generacija jedna vrsta može izmijeniti svoje karakteristike pod pritiscima prirodne selekcije.
Kreacionizam je uvjerenje da su svemir, život i čovjek nastali božijim stvaranjem. Abrahamske religije smatraju da je čovjek napravljen od zemlje, a žena od čovjekovog rebra. Kada nekoga pitate za dokaze koji potvrđuju ovu priču nećete dobiti ništa smisleno niti konkretno.
S druge strane, dokazi za evoluciju su mnogobrojni fosili koji pokazuju prelazne oblike, na primjer između dinosaura i ptica:
Fosili su posmrtni ostaci životinja ili biljaka komprimirani u jako starim slojevima kamena. Ako pronađete fosil životinje koja ima i karakteristike dinosaura i karakteristike ptice, jasno je da se radi o vrsti koja je bila “prelazni oblik”. Na svijetu su pronađeni doslovno milioni fosila koji svjedoče o izumrlim vrstama i promjenama u tim vrstama kroz generacije. Ovo su pravi opipljivi dokazi evolucije. Drugi dokazi dolaze iz proučavanja DNK materijala koji pokazuje sličnosti između srodnih vrsta (na primjer genetski materijal čimpanze i čovjeka je 96% identičan).
Kako radi evolucija?
Geni živih bića su podložni mutacijama (promjenama). Oni geni koji imaju najbolje karakteristike za preživljavanje u datom okruženju se najviše i prenose na sljedeću generaciju. Tako nastaju evolucijske promjene.
Ko odlučuje o tome šta su najbolje karakteristike za preživljavanje? Odgovor je nitko! One životinje koje uspiju imati najviše zdravih potomaka su pobjednici prirodne selekcije. Na primjer, ako je u pustinji prednost da možeš preživjeti sa malo vode onda će tu opstati samo vrste kojima ne treba mnogo vode (poput guštera i zmija) jer će njihovi potomci opstati. Ako u nekom području zavlada nestašica hrane zbog klimatskih promjena preživljavat će samo manji potomci te vrste jer im ne treba tako mnogo hrane.
Ali zar nije evolucija samo teorija?
Evolucija je naučna teorija, a postoji razlika između teorije u kolokvijalnom govoru (nečega što ti padne na pamet dok čekaš autobus) i naučne teorije (dobro potkrijepljenog objašnjenja nekog fenomena u prirodnom svijetu kojeg potvrđuju eksperimenti, promatranja ili indirektna mjerenja). Teorija gravitacije je jedan primjer naučne teorije koju niko ne bi želio opovrgnuti jer je svima jasno da ako skočiš sa desetog sprata zgrade, nećeš poletjeti nego pasti na tlo. Nažalost u slučaju evolucije neke osobe žele ignorirati brojne dokaze u obliku fosila, podudarnosti u DNK materijalu prelaznih vrsta ili proste činjenice da i sami možemo uraditi umjetnu ubrzanu evoluciju nekih bića kroz umjetnu selekciju (na primjer kod pasa).
Gornje pitanje samo ilustrira glupost pitanja zašto su majmuni još uvijek tu?
Psi su jedan od najprostijih dokaza da evolucija funkcionira jer je čovjek razmnožavajući samo one primjerke vukova koji su najpitomiji uspio stvoriti psa. Onda je razmnožavanjem samo onih pasa koji su sitniji, nakon mnogo generacija uspio dobiti rase poput pekinezera ili maltezera. Na isti način je uspio dobiti desetine drugih vrsta psa koje su specijalizirane za razne funkcije (od lova do spašavanja ljudi). Čovjek se u ovom slučaju “igrao boga” i uspio je.
Poznato pitanje: Ako je čovjek nastao od majmuna zašto još uvijek ima majmuna?
Ovo pitanje je vrlo često u debatama između pobornika evolucije i religioznih osoba koje vjeruju u kreacionizam. Pitanje nastaje iz neznanja ili nesreće da su vam evoluciju objašnjavali previše pojednostavljeno i neprecizno.
Čovjek nije nastao od majmuna tako što se jednog dana pretvorio iz majmuna u čovjeka. Naučnici ne vjeruju u magiju za razliku od religioznih ljudi. Čovjek i majmun prosto imaju zajedničkog pretka. Šta to znači? To znači da su prije nekoliko miliona godina bili ista vrsta, ali s vremenom su se kroz genetsku mutaciju i prirodnu selekciju razišli na nekoliko vrsta majmuna i nekoliko vrsta ljudi (između ostalih Australopitekus, Homo Habilis, Homo Erektus, Neandertalac i naposljetku Homo Sapiens). Taj proces je bio jako spor i uključivao je jako mnogo razmnožavanja i umiranja i promjene su bile jako sitne iz generacije u generaciju.
Također je bitno naglasiti da taj proces nije uopće bio jednosmjeran. Mnoge osobe pogledaju ovu sliku:
i pomisle da je čovjek posljednja i najsavršenija forma kojoj su svi težili. Kao da svako biće na zemlji teži biti vrhunac evolucije, čovjek. To je apsolutno pogrešno. Da su evolucijski pritisci (okruženje, vrsta i pristupačnost hrane, klima, preferencije ženki) bili drugačiji i čovjek bi danas bio potpuno drugačiji. Mogao je imati kraće noge. Mogao je imati veće oči i daleko bolji vid ili sluh. Kombinacije nemaju kraja. A čovjek uopće nije savršeno biće. Da je savršen evolucijski ne bi imao slijepo crijevo koje se ponekad upali pa završiš na operacijskom stolu. Da je savršen ne bi imao toliko bolesti kojima je podložan. Muškarci ne bi imali bradavice jer im ne trebaju. Ne bismo imali repnu kost. Ovo su sve zaostaci evolucije koji su usput i jasni dokazi evolucije.
Sljedeća slika je puno bolji prikaz toga kako je evolucija tekla u našem slučaju:
Nadam se da vam je sada jasno zašto je pitanje “zašto su majmuni još tu” glupo pitanje. Oni su tu jer se nisu pretvorili u nas nego je kroz raznolikost evolucije nastalo nekoliko vrsta majmuna i nekoliko vrsta čovjeka. Na primjer čimpanza i čovjek imaju zajedničkog pretka. Sve vrste čovjeka osim homo sapiensa (nas) su izumrle kroz milione godina, a izumrle su i mnoge vrste majmuna kroz tako dug period.
Bitno je znati da je preko 99% svih vrsta koje su postojale izumrlo. To pokazuje da vrste nije stvarao nikakav biblijski ili kur’anski bog nego da su sve prošle kroz evoluciju koja ne štedi nikoga. Preživljavaju samo oni koji imaju zadovoljavajuće karakteristike za preživljavanje. Mi smo preživjeli jer smo uz pomoć visoke inteligencije pravili alate i lakše dolazili do hrane ubijanjem životinja ili sakupljanjem. Tigrovi su preživjeli jer su razvili oštre kandže, brzinu i ogromne zube za lov. Neke vrste poput kengura ili koale su preživjele jer nisu imale nikakvog prirodnog neprijatelja pa nisu ni morale prolaziti kroz puno evolucijske prilagodbe kroz generacije.
Kada biste u Australiju pustili stotine tigrova, lavova i vukova, smaknuli svu civilizaciju i pustili da vrijeme teče, nakon par generacija bi vjerovatno svi kenguri bili istrijebljeni, a preživjele bi samo one životinje koje se penju na drveće ili su jako plašljive, oprezne i brze. Sa svakom novom generacijom bi bile sve plašljivije i brže jer spori članovi vrste ne bi prenijeli svoje gene razmnožavanjem jer bi bili pojedeni zbog svoje sporosti. To su primjeri evolucijske prilagodbe. Ona se ne dešava tokom jedne generacije nego prenošenjem gena koji daju prednost preživljavanja u datom okruženju.
Zar nije lakše vjerovati u ovakvu smislenu i dokazanu teoriju nego u mitološku priču o svemogućem stvorenju kojega niko nikada nije vidio, čuo, dodirnuo, fotografirao, niti namirisao?
Ako je jasno da je 99% svih vrsta ikada izumrlo, zašto bi bog sve te vrste stvorio pa ih onda većinu pobio?
